Zimnica – da li je sami pravite ili radije kupujete gotovu?

Zimnica – da li je sami pravite ili radije kupujete gotovu?

Gube li domaća zimnica i tradicija bitku pred modernim tehnologijama proizvodnje?

Jesen nam se bliži, miris zimnice polako počinje da se uvlači u kuhinju, cela kuća miriše na septembar i sveže povrće. Jedni misle da su domaći ajvar, sok od paradajza, cvekla i turšija ukusniji kada se spremaju kod kuće i jedva čekaju da popune police špajza čarobnim teglicama ispunjenim najlepšim nijansama i plodovima jeseni. Sa druge strane, mnogi ljubitelji zimnice, koji uživaju u njenom ukusu ali ne i u njenoj pripremi, uglavnom zbog nedostatka vremena i nedovoljnog interesovanja za kulinarstvo, zahvaljujući modernim tehnologijama, više vole da u supermarketima biraju koju će teglu ajvara, kiselih krastavačića ili paprike da kupe.

Nekada davno, blagovremeno, već početkom leta, domaćice bi počinjale da razmišljaju o pripremi zimnice. Za njih je početak septembra bio isto toliko važan koliko i za đake prvake. One bi se ranom zorom spremale za odlazak na pijacu, pažljivo birale zrele, kvalitetne plodove jeseni kod “svog“ prodavca, a posle nabavke bi se sa svojim komšinicama, rođakama i prijateljicama međusobno takmičile čiji je recept bolji, stariji, da li su ga nasledile od bake ili prabake, polemisale čiji će ajvar biti ukusniji, čija će se zimnica duže održati. Taj miris pečenih paprika i dima širio bi se ne samo seoskim domaćinstvima gde bi u dvorištima čitave porodice uživale u njihovom mirisu i pucketanju vatre starog smederevca, već i gradovima, ispred zgrada i solitera, na parkinzima i dečijim igralištima gde su se na roštiljima okretale mesnate crvene paprike a velike šerpe, varjače i prazne tegle spremno čekale da dođu na red.

Danas, civilizacijski tokovi i invazivan razvoj industrije hrane omogućuju njenu široku dostupnost, uštedu vremena ali i čini se dobijaju više poena u bitki pred tradicijom, porodičnim okupljanjima i običajima. Generacije koje dolaze neće još zadugo imati tu privilegiju da se sećaju mirisa mamine i bakine kuhinje i radosti otvaranja prve teglice koja ima ukus ljubavi.

Srećom među nama i dalje postoje čuvari tradicije za koje pripremanje zimnice predstavlja poseban ritual i zadovoljstvo. Uostalom, zar ima išta lepše nego kad nam na odlasku sa ručka, mama ili baka spakuju teglicu ajvara ili naše omiljene zimnice uz zagraljaj i reči “Da se zasladiš uz ručak ili večeru“.

Ocenite članak
[Ukupno: 3 Prosečno: 4]