Recept za sjajan Uskrs

Recept za sjajan Uskrs

Recept za sjajan Uskrs

Uskršnji kuvar sa receptima

U našem digitalnom kuvaru očekuju vas sjajni recepti koji će upotpuniti Uskršnju trpezu. Probajte lisnate šargarepice, salatu sa leblebijama, svinjski kare, Uskršnje keksiće i brzu tortu sa jagodama. Javite nam kako su vam ispali. 🙂

Preuzmi kuvar

Stiže Uskrs! Ne zna se ko mu se više veseli, ovi mali ili mi, veliki klinci. Radujemo se šarenim trpezama i još šarenijim jajima, druženju sa najmilijima i, što da ne kažemo – onim neradnim danima koji nam slede!

Zato, nije zgoreg malo se preslišati o Uskrsu ili čuti nešto novo i interesantno. Pripremili smo za vas Uskršnje priče a, kako biste pratili “fabulu”, evo malog podsetnika o čemu se tu u stvari radi.

Dakle, ovo je uskršnji timeline.

Isus je raspet u petak. Celu subotu preležao je u grobu, u Josifovom vrtu, a rano u nedelju, nakon snažnog zemljotresa, anđeo Božji sleteo je na grob. Stražari koji su čuvali Isusa, popadali su od straha kao mrtvi a Isus je vaskrsao.

Prvo je Marija Magdalena srela Hrista, a zatim se on ukazao i svojim učenicima. Jedino Toma nije odmah poverovao i želeo je lično da se uveri, zato ga i danas u narodu zovu Neverni Toma.

U Nikeji 325. godine, na prvom Vaseljenskom saboru, odlučeno je da se Uskrs svuda praznuje istog dana, i to tek pošto se ispune tri uslova: posle prolećne ravnodnevice, prve nedelje posle jevrejske Pashe i posle prvog punog meseca.

Zato je Uskrs pokretan praznik. Vezuje se za nedelju i može se slaviti u razmaku od 35 dana – od 4. aprila do 8. maja po starom, julijanskom kalendaru, odnosno od 22. marta do 25. aprila po novom, gregorijanskom računanju vremena.

Ove godine, Uskrs nam stiže 16.04, dok se po gregorijanskom kalendaru isti ovaj praznik slavi 09.04.2022.

Čuvarkuća&Co.

Zašto kažeš Uskrs a misliš na šareno jaje?

Naravno, najupečatljivije obeležje ovog praznika je upravo farbanje jaja. Ulogu jajeta pojačava i činjenica da se ono odvajkada smatralo samim izvorištem života. Mnogi stari narodi i civilizacije su upravo za jaje vezivali nastanak sveta, život i plodnost.

Crkva je prihvatila bojenje jaja tek u 12. veku, a u našim krajevima šarena jaja pominju se već u 16. veku. Crvena jaja se smatraju starijim običajem od šarenih jer se, prema arheološkim izvorima, pominju i u zagrobnim kultovima kod starih evropskih naroda od 4. veka nove ere.

Veliki četvrtak i Veliki petak su dani kada se sve kuhinje zašarene sjajnim jajima koje su posebno brižne domaćice laštile slaninom ili uljem. Prema narodnoj tradiciji, farbanje uskršnjih jaja su mogle da obavljaju samo određene osobe i to striktno poštujući pravila.

U nekim delovima Srbije crvena boja se jedina smatrala obaveznom a sa prvim uskršnjim jajetom je počinjao “mrs”. Deci su se obrazi trljali onima crvene boje, kako bi bila zdrava i rumena a ponegde su se ukućani umivali vodom u kojoj su jaja prenoćila.

Od pregršt jaja koja se nađu u svakoj kući, jedno se ipak posebno izdvaja. Ono prvo farbano koje nazivamo “čuvarkućom”. Kaže se još i čuvar, stražar, stražnik. Ono se koristilo za zaštitu useva, zakopavalo se u dvorište ili njivu, ali je prema narodnom verovanju trebalo biti oprezan sa njim, jer je pogrešno rukovanje moglo da donese štetu.

Za sve vas koji volite i poštujete tradiciju i staro vreme, možda je ovaj Uskrs vreme da oživite neke stare tehnike bojenja jaja. Pored lepe veze sa prošlošću, ove metode bojenja su prirodne i nimalo štetne. Pored čuvene lukovine, za farbanje možete koristiti i cvetove kamilice, maslačka, kurkumu u prahu ili list breze za žutu boju; crvenu mlevenu papriku za narandžastu boju; za crvenu boju – cveklu ili smrznute maline i kupine; list i ljusku oraha, list hmelja, jaku crnu kafu ili crni čaj za dobijanje smeđe boje; sok od borovnice za plavu boju; listove spanaća ili koprive za zelenu boju i sušene cvetove kantariona za bordo boju. Inače, crvena boja se nekada dobijala i iz korena biljke broć, a jaja su se bojila čak i u čađi, naročito na severu Bačke kod šokačkog stanovništva. Ipak, kod svih ovih tehnika, pravilo je jasno: Što veća količina, to jača boja!

Za šare na jajima, potražite list od deteline, maslačka, bele rade, bokvice ili nekakve paprati.

Inače, baš negde oko 16. veka kada nailazimo na prve pisane tragove o bojenim jajima, kod balkanskih ali, i ostalih slovenskih naroda, razvilo se ukrašavanje jaja batik tehnikom pomoću voska. Šaranje jaja se smatralo svetim činom, pa se to činilo pčelinjim voskomj koji je u narodu smatran „svetim i čistim“. Ovom metodom su jaja uglavom ukrašavale žene koje lepo da vezu jer šaranje voskom i podseća na lepotu raskošnog veza s naših prostora.

Ukrasi na jajima su uglavnom bili geometrijski, zoomorfni (pile, zec), antropomorfni (stilizacija ljudske figure), vegetabilni. Različiti solarni simboli poput krugova, zvezda, krstova, svastke ili beskonačne linije u potiču iz drevnih, magijskih rituala.

Eto, sada možete lepo kao naši preci da zaboravite na sličice i boje iz kesice i provedete jedan dan sa ukućanima ili prijateljima u šaranju jaja baš kako je to vaša pra-pra-pra-pra-prabaka radila. A opet, možete i kao engleski kralj Edvard I platiti pozlaćivanje i bojenje 450 jaja za Uskrs. Kako vam volja.

Uskršnja bojanka

Preuzmite našu Uskršnju bojanku, obojite je sa svojim mališanima i napravite korpicu za uskršnja jaja. Zabavite se i pokažite nam kako ste ukrasili svoju korpicu.

Preuzmi bojanku

Šareni Uskršnji običaji

Običaji vezani za Uskrs razlikuju se i od sela do sela, a kamoli od zemlje do zemlje ili kontinenta do kontinenta. Baš kao korpa puna šarenih jaja, tako se i običaji šarene i razlikuju. Ko voli istoriju i etnologiju, priča o različitim tradicijama za Uskrs – velika je i slasna poslastica. Donosimo vam samo delić, vrh ledenog brega običaja, pa vi samo zamislite šta se krije ispod površine.

Za početak, Veliki Petak najtužniji je dan u hrišćanstvu. U nekim krajevima Srbije verovalo se da se tada sve zaustavlja. Vode i vetrovi zastanu a zemlja se trese. Zato se, recimo, žene u Homolju nisu umivale ili češljale na taj dan, a u Popovom polju seljaci nisu radili ništa sa iglama ili ekserima da ne bi povredili Hristove rane. Čak ni vino nisu pili jer je crveno vino taj dan – Hristova krv! Zabranjeno je bilo raditi u kući ili na polju, a jedino je bilo dozvoljeno pripremati se za proslavu Uskrsa, a tu se pre svega misli na farbanje jaja. U pravoslavnim hramovima na Veliki petak ne zvone zvona, već se bogosluženja najavljuju drvenim klepalima.

Šareno uskršnje jaje poklanja se kao prećutni znak davanja ili traženja oprosta od nekoga. Inače, na taj dan valja zakopati sve ratne sekire i nastaviti godinu u miru sa svima u okolini.

Pričešće se moglo primiti i u prirodi a ne samo u crkvi. U Šumadiji je tradicija da se pričest obavi napolju i to tako što će se pojesti pupoljak leske ili glogov list, i otići na ispovedanje. U selima južnog Banata, Bačke i Srema, palile su se sveće na prozorima u ulicama kroz koje je prolazila litija. Ukoliko bi Uskrs pao pre Đurđevdana nije se jelo jagnjeće meso, jer jagnje simboliše samog Isusa.

Drugi ponedeljak nakon Uskrsa naziva se još i Pobušeni ponedeljnik. Žene taj dan posle mise idu na groblje, a popovi u molitvi spominju mrtve. Ponegde se na ovaj dan okupe mladići i devojke, pletu vence od mladica vrbe, menjaju jaja i druže se. Mladići se onda pobratime, a devojke su jedna drugoj druge. To znači da će cele godine paziti jedni na druge, štiti i pomagati se.

Mogli bismo do prekosutra ovako da vam nabrajamo neobične običaje ali, mislimo da je ipak bolje da se podsetite naših blogova od pre u kojima smo se baš raspisali o ovom interesantnom prazniku. A i slatkiši i slaniši se neće sami napraviti. Hajde, trpeza zove!

Naši stari i Vaskrs iliti Gde se to sreću drevne religije i Uskrs?

Više nije ni tajna i bogohuljenje da pričamo o tome kako je Uskrs usko vezan za stare kultove, i to stare paganske kultove plodnosti. Mnogi paganski narodi verovali su da božanstvo plodnosti umire svake zime i ponovo se rađa na proleće.

Uoči prolećne ravnodnevice, naši stari narodi počinjali su post, baš kao što i hrišćani danas poste 40 dana pre Uskrsa. Neki pagani bi isekli drvo, odneli ga u hram, obesili na njega figuru mladog boga i pevali žalosne pesme zbog njegove smrti a hrišćani danas pevaju žalosne pesme na Veliki petak. Takođe, palili su i velike vatre a taj običaj se zadržao i dalje među nekim hrišćanskim narodima.

I dan danas se u južnoj Italiji, Grčkoj i na Siciliji Uskrs obeležava na način sličan nekadašnjim svetkovinama u čast boga Adonisa.

Ser Džems Frejzer opisuje kako su uskršnje ceremonije ušle u zvaničnu crkvu:

„Kad samo pomislimo koliko puta je crkva vešto uspjela da poseje seme nove vere na staru pagansku osnovu, možemo pretpostaviti da je uskršnje slavljenje umrlog i vaskrslog Hrista nakalemljeno na sličan praznik mrtvog i vaskrslog Adonisa (grčko ime za boga Tamuza), koji … je svetkovan u isto godišnje doba.“ (The Golden Bough; Zlatna grana; 1993, str. 345)

Čak i vesela šarena jaja svoju istoriju imaju i u dubljoj, prethrišćanskoj istoriji, kada se smatralo da razbijanje ljuske jaja simboliše prelomni dan u godini, odnosno početak novog životnog ciklusa u prirodi.

Mitovi o nastanku sveta kod mnogih starih naroda počivaju na kosmogenom jajetu iz koga je nastao univerzum. U starom Egiptu i Persiji prijatelji su razmenjivali ukrašena jaja, kao simbol plodnosti, u vreme prolećne ravnodnevice koja je bila početak nove godine u to doba!

Enciklopedija Britanika kaže: „Jaje kao simbol plodnosti i obnovljenog života vraća nas k drevnim Egipćanima i Persijancima koji su, takođe, imali običaj da boje i jedu jaja tokom svoje proljećne proslave.”

Drevni druidi su nosili jaje kao sveti simbol svog idolopokloničkog reda. Procesija u čast boginje Ceres u Rimu bila je predvođena nošenjem jaja. Kinezi i danas koriste jaja u svojim paganskim religijama. U Japanu su se po drevnom običaju jaja bojala bronzanom bojom. U Severnoj Evropi jaja su simbol boginje proleća…

Tako beše nekad, a danas su nam jaja jedna velika zabava a da ni ne znamo šta se krije iza tog simbola. Već mi samo: vrh o vrh, a onda šotku o šotku i zbiramo poene ceo dan!

Pratite nas i na instagramu

Poseti profil
Ocenite članak
[Ukupno: 36 Prosečno: 4.3]