Priča o Svetom Dimitriju Solunskom

Priča o Svetom Dimitriju Solunskom

Priča o Svetom Dimitriju Solunskom

Danas vam pričamo priču, jer lepo je znati čije ime se i zašto obeležava crvenim slovom u kalendaru. Lepo je upoznati svoje, i svece svojih prijatelja, znati ponešto o tome kako su postali naši zaštitnici a pre svega, važno je dobro znati ko je šta žrtvovao zarad principa i boljeg sveta u koji su verovali.

Sutra slavimo Svetog Dimitrija Solunskog, velikog hrišćanskog mučenika od kojeg puno možemo naučiti o strpljenju, ljubavi i žrtvi. Rođen u trećem veku posle Hrista, ovaj Solunjanin odrastao je u uticajnoj porodici – otac mu je bio vojvoda i gradonačelnik u vreme cara Maksimijana. To je bilo veoma teško vreme za hrišćane koji su bili proganjani i ubijani, a carev bes prema njima je bio toliki da je – kada je po smrti oca, Dimitrije izabran za carskog namesnika –uveo posebnu dužnost za ovog “pametnog i hrabrog” mladića, kako ga je nazivao. Naime, Dimitrije je dobio izričito naređenje da od hrišćana očisti čitavu solunsku oblast! Dakle, to mu je bio prvi zadatak na novoj, zahtevnoj dužnosti.

Šta mislite, šta je Dimitrije uradio?

Vratio se u Solun, okupio stražare, vojsku, špijune i agente i počeo krvavi pir nad hrišćanima? Popunio podosta termina u areni u centru grada u kojoj se narod tiskao da svakodnevno gleda mučnu borbu gladijatora ili neljudsku atrakciju: borbu lavova i izgladnelih, izmučenih zaljubljenika u Hrista?

Ni blizu.

Dimitrije je došao u Solun, dočekan kao što dolikuje jednoj tako visokoj figuri, carskom namesniku čitavog Soluna i okoline, i prvo što je rekao razdraganim okupljenim sugrađanima bilo je koliko ljubavi je našao u hrišćanskoj veri, kako nas Isus sve povezuje, kako je jedina prava istina on i njegovo učenje i da, ako se svi okrenu njemu, svet će postati mesto kakvo i zaslužuje da bude po božijoj kreaciji i nameni. Nije puno trebalo nagovarati ljude i hrišćanski duh je ubrzo zavladao Solunom. Baš kao i u filmu, taman kad čovek pomisli da je sve baš kako treba, desi se neka naopakost. Ovoga puta ime joj je bilo Maksimijan, koji je van sebe od besa na vest da je njegov Dimitrije, njegov odabrani carski namesnik, drugi apostol Pavle – naredio da se on baci u najdublju tamnicu.

Dimitrije je bez imalo otpora prihvatio svoju sudbinu, rešen da se do poslednjeg daha bori za svoju veru. Njegovu želju dodatno je zapalila i poseta anđela koji mu je darovao rajski venac kojim će se krepiti u tim teškim trenucima. Odlučan da ne popusti ni za jotu, Dimitrije se pročuje po Solunu kao budući mučenik i svetac.

U isto vreme je mladi Solunjanin Nestor poželeo da se obračuna sa carskim dželatom Lijem (od Lav), kome je glavna atrakcija bila bacanje izmučenih hrišćana na koplje, usred zlokobne arene, pred očima čitavog grada.

Od Dimitrija je u tamnici zatražio blagoslov za taj poduhvat i on mu ga je i dao, uz upozorenje da će pobediti džina ali i izgubiti svoj život. Ne mareći, Nestor je osvetio stotine i stotine svojih sugrađana koji su život skončali probodeni kopljem, samo zato jer im je u mislima bila ljubav prema onome ko voli svakoga bez izuzetka, pa čak i tog okrutnog dželata.

Ipak, odmah po pobedi, dok je Lije još bio u samrtnom ropcu, Nestora su posekli mačem. Čuvši da je direktno od Dimitrija dobio blagoslov, car naredi da se i Dimitrije smakne.

To se dogodilo na 8. novembar, (odnosno 26. oktobar), 306. godine.

Dimitrijev sluga Lup je sa svog gospodara skinuo krvlju natopljen ogrtač i njegov prsten – a tim relikvijama je kasnije činio mnoga čuda, isceljujući ljude i terajući zle duhove iz njih.

Kada je gonjenje Hrišćana najzad prestalo, Solunjani su nad grobom svetog velikomučenika Dimitrija podigli hram. Tim svetim mestom se širio božanstveni miris. To je bio miris svetog mira, pojave koja se dešava kod velikih mučenika. Naime, na mestu njihovog večnog počinka može se osetiti miris svetog mira, najpoznatijeg ulja pomenutog u samoj Bibliji –  koristio ga je sam Bog kao sveto ulje za pomazanje dato Mojsiju. Odvajkada, smatra se da ono ima specijalne i čudotvorne moći da leči, teši i umiruje ljude.

Nekoliko puta, sam Solun je izbegao opasnost zahvaljujući Dimitriju koji je na čudesan način spasavao grad od opasnosti i varvarskih najezda. Telo Dimitrija su zatim odneli krstaši i tek mu se 1979. godine javlja prvi trag. Nađeno je u Južnoj Italiji i vraćeno u crkvu-baziliku Sv. Dimitrija.

Za Srbe je ovaj svetac iz takoreći komšiluka, veoma bitan. Mnoge naše porodice baš sutra slave svoju krsnu slavu a 8. novembar je važan i zbog još jedne istorijske epizode našeg naroda. Ovaj dan je kod nas bio legendaran po „Hajdučkom rastanku“, kako bi hajduci negde prezimili i ponovo se sastali na Đurđevdan naredne godine. Za Mitrovdan svako treba da je kod svoje kuće, jer ako nije, veruje se da će preko cele godine noćivati po tuđim kućama.

Tako da – večeras se ušuškajte u svom domu, seckajte salate, mešajte filove, ukrašavajte jela. Sutra valja ugostiti sve drage ljude, videti se i ispričati sa svima i sve to u toplini svog ognjišta koje čuva zadovoljni svetac.

A on je zadovoljan kada je slava vesela, kada je sto prepun đakonija i kada su i  gostima i domaćinima osmesi veliki kao kuća.

Mi donosimo jedan recept koji vam garantuje ovo poslednje – osmeh na licima svakoga čija nepca dodirnu ovu preukusnu kombinaciju: roštilj ili pečenje (ili meso po vašem izboru) sa salatom specijalno kreiranom da osveži ozbiljan ukus dobrog mesa, spremljenog domaćinski i sa puno ljubavi i pažnje.

Izvolite, pročitajte…

Dijamant tartar ren salata

Priprema

Preseći krastavac na polovinu po dužini, izdubiti kašikom mekanu sredinu a zatim iseckati svaku polovinu na kriškice. Praziluk iseći na kolutove, sir izrendati a tvrdo kuvano jaje pažljivo iseckati na kockice (ili najbliže tome šta uspete i u zavisnosti kakav vam je nož).

U dublju činiju istresti krastavac, dodati jaja a zatim i praziluk. Preko svega toga sipati rendani sir i tek onda nežno izmešati.

Na samom kraju bogato sipati Tartar majonezni sos i ponovo nežno, nežno, nežnije promešati. Garnirati svežim peršunom i staviti tik uz meso. Među samo meso, u nekoj posudici servirajte Dijamant preliv sa renom. Sokolovim okom domaćice i onim urođenim instinktom – hitro dopunjavati činiju koja se munjevitom brzinom prazni.

A sve one koleginice domaćice koje se budu raspitivale za recept, samo uputite na nas.

Sastojci

Ocenite članak
[Ukupno: 2 Prosečno: 5]