Priča o bakinim šupljim krofnama

Priča o bakinim šupljim krofnama

Lepa su to vremena bila kada bi se mi deca u vreme zimskog raspusta kod bake okupila.Toplina sela odvajala bi naša srca a miris bakine kuhinje grejao bi naše dečje duše.

Baka nas je uvek primala u topli zagrljaj i za dobrodošlicu davala nam po veliu jabuku.

Toplina njenog doma stvarao je magiju koja je u anma stvarala radost u iščekivanju kada će nam baka spremiti njene dzinovske šuplje krofne

Baka bi naložila šporet a mi bi se kao vrapčići okupili okolo posedavši na hoklice. Dok bi mesila testo za krofne onako natenane bez žurbe pričala bi nam priče o svom detinjstvu koje smo u tišini slušali i koje su činile da nam brže prodje vreme u iščekivanju krofni. kada bi testo bilo gotovo krenula bi sa prženjem u masti čiji se miris pomešan sa mirisom testa širio kućom. kako bi koja krofna bila gotova tako bi je valjala u šećer i davala redom po starini od najmladjeg do najstarijeg. Jeli bi ih u strast i onako musavi od šećera uživali u tom neponovljivom ukusu.Krofne su bile šuplje sa tankom koricok koja je krckala.Obozavali smo te krofne a i bakine priče koje su išle uz to.Bake više nema, ali sećanja na nju u nama žive i kada dodje zima ponovo se probude i stvore bam toplinu oko srca i suzu u oku.




Ocenite članak
[Ukupno: 4 Prosečno: 4.5]