Iz provincije sam krenuo na fakultet. Kao i svaki student, provincijalac, jedva sam čekao vikend da se vratim kući. Na pragu me kuće me uvek čekala baka, sa širokim osmehom, sjajem u očima i toplom pitom u rerni. Neki su je zvali razljevuša, neki ljevača, a ona Ražljava…
Baka je otišla, recept je ostao, ali nikad više nije bio isti…
Da li fali neki tajni začin ili samo taj osmeh, ko će ga znati…
Onakva, kakvu bih i želeo da pamtim…
