Novembarska hrskava piletina

Novembarska hrskava piletina

Kako to da je već novembar?

Tako lepo. Ide vreme, leti. A čini nam se da smo koliko juče tog ledenog 30. decembra stavljali vrh na svetlucavu jelku u ćošku, dok su lakovane i neudobne štikle stidljivo kucale na vrata ormara iznutra da se prošetaju bar za najluđu noć. Svašta se desilo od tada ali, deluje kao da je prošao tren.

I sada smo na nepuna dva meseca od novog dočeka, novih odluka za dolazeću godinu i nove nade da ćemo možda ove novogodišnje noći ući u onu suknju na zlatne šljokice koja čeka neke bolje dane.

A do tada, promenljivo. Čas u teksas jakni, oni hrabriji i u japankama, čak sa šalom dok sve miriše kao da će tokom noći krišom i lupeški pasti debeli sneg. Tek toliko da pogubimo kompas i da nam promakne činjenica da je još jedna godina na izmaku.

I gde smo bili, šta smo radili? Ništa spektakularno a svašta nezaboravno. Neke su se udale, neki oženili, neki dobili bebu, neki ispratili sina na fakultet u Ameriku, neko je kupio novi stan, neko samo okrečio stari, neko promenio boju kose, neko dečka, neko otvorio firmu, neko zatvorio… Plakalo se, smejalo se, spavalo se, bdilo se, radilo se, zabušavalo se, mršalo se, gojilo… Gostilo se, meračilo, posluživalo, slavilo. Bilo je i vruće i hladno i kišovito i sivkasto i natmureno. Naučila su se prva slova, napravili prvi koraci, progovorilo se prvi put.

Jele su se jabuke sa sela, pilo se vino u Španiji, neko je i zaprošen na Ajfelu možda ili Prateru u Beču, gužvale se pite, kiselio kupus, krčkao džem od morskih smokava donetih u gepeku. Dve drugarice su se pomirile, druge dve posvađale. Puklo je neko kumstvo, a neki su se pobratimili.

A kazaljke i kalendari neumoljivo su jurišali napred. Nisu zastali ni kada je neko čekao vesti iz operacione sale, kada se polagao poslednji ispit, kada je prvi put okrenuo njen broj, kada je skočila iz aviona sa padobranom, kada je odlučila da mu se vrati, kada je zasadio drvo u čast unukove diplome, ni kada su kući doneli bebu iz porodilišta, kada je bilo potrebno još samo dvadesetak minuta sna pred najvažniji sastanak u karijeri…

Gustirali smo januar uz slave, slavili na bis i opet bis i ponovo bis. Februar smo potrošili na skijanje i utiske sa tih sedam dana. U martu smo prvi put videli visibabe ispred Narodnog pozorišta. U aprilu smo ponovo aktivirali vikendicu. Ceo maj smo vozili bicikl i sunčali se uz picu na terasi nekog splava. U junu smo i spavali pod klimom i sanjali more. U julu smo otišli na more. U avgustu smo se kišali u mini gumenom bazenu kod dede na selu. U septembru smo jeli grožđe i kruške i krali poslednje tople dane. U oktobru smo se svađali – ujutro bismo nosili jakne a popodne proklinjali sve živo što nismo obukli sandale. I onda bismo se opet zapanjili što je stigao novembar. Dok bismo se još čudili, prišunjao bi se decembar i eto nas gde kupujemo poklone i još ukrasa za jelku, dok iz džepa viri spisak vrlina koje počinjemo da treniramo od 1. januara, kao i spisak mana koje se ukidaju istog tog datuma.

Onda opet dođu slave u januaru. Pa skijanje, pa sve redom.

I tako prohuje neke godine, prolete decenije, otac spazi prvu sedu u sinovljevoj kosi i to ga lecne kao nikad ništa drugo, ona deca koju smo učili da drže kašiku i piju iz čaše – odjednom nam lupaju vratima pred nosem, mršte se i prevrću očima na svako naše pitanje kako da namestimo nešto na telefonu. Ono nekad mlađano i veselo štene sada samo spava i počelo je da vuče zadnju levu nogu a brkovi i trepavice su mu skroz osedeli. Neki deda je okačio reket o klin, jer ga je tako savetovao doktor ako hoće da potraje unucima. Na crvenoj munji, onim novim kolima na koja su bili tako ponosni, sad se već hvata pomalo rđa a i koža na volanu je popucala. Valjalo bi ponoviti farbanje stolarije u stanu a ni krečenje ne bi bilo zgoreg. Ona mala komšinica koja se stalno igrala na stepeništu na našem spratu, ima prve bore oko usana a dete joj uveliko ide u gimnaziju.

Prolaze sati, dani, meseci, godine. Mi tu ne možemo ama baš ništa. Jedino da se čudimo kojom brzinom se sve to dešava. Ali, možemo i da ispunimo to vreme toliko da nam naizgled duže traje. Da ga popunimo porodicom, prijateljima, smehom, pecanjem, lenčarenjem, poljupcima, golicanjem, menjanjem rasporeda nameštaja u stanu, farbanja sobnih vrata u drečavo žuto, odlaskom na maskenbal, penjanjem na vrh brda, branjem trešanja, vožnjom trotineta, kojom čašom vina više, knjigama, romansama, zaljubljivanjima, odljubljivanjima, šišanjem duge kose na mušku frizuru, puštanjem brkova, štiklama, košarkom, pevanjem…

A možemo i da samo mislimo kako kao da je juče bio 30. decembar i da smo kitili jelku dok je na televiziji u pozadini išao prednovogodišnji program… Na vama i nama je izbor. Mi predlažemo da odmah skupite što više prijatelja, pokupite i nekog komšiju, stisnite petlju i pozovite i džangrizavog strica i svi lepo za sto, sa pohovanom piletinom i sa stolnjakom crvenim na radost i uronite u sva zadovoljstva koja život pruža. Jer, evo ga novembar, tu će i januar za koji minut a onda letovanje i onda za čas ponovo vadite ukrase za jelku. Mislite o tome.

Novembarska hrskava piletina u tortilji sa tartar prelivom

Priprema:

Pomešajte sve sastojke za marinadu u jednoj većoj činiji. Piletini skinite kožicu, deblje komade možete istanjiti kuhinjskim čekićem i ubacite u marinadu. Pokrijte folijom i držite u frižideru 30 minuta. Nakon toga izvadite iz frižidera i držite na sobnoj temperaturi nekih 15 minuta. Možete je ostaviti i preko noći, ali u tom slučaju pre pečenja je morate izvaditi barem 30-60 minuta kako bi postigla sobnu temperaturu.

Pomešajte brašno sa svim sastojcima i umočite marinirane komade piletine u njega sa obe strane. Ponovite postupak, odnosno vratite piletinu u marinadu pa je još jednom uvaljajte u brašno. Ulje zagrejte na srednjoj vatri. Nemojte ubacivati više od 3 komada istovremeno da ne biste ohladili ulje i time dobili da meso upije previše masnoće. Pecite 10-12 minuta povremeno okrećite piletinu da se prži sa obe strane. Gotovu piletinu slažite na ubrus da upije višak masnoće.

Na tortilju koju ste prethodno kratko ispekli namažite kašiku Dijamant tartar preliva. Zatim poređajte listove salate i kockice paradajza, na to položite komad hrskave piletine pa dodajte još malo salate i zamotajte u tortilju. A kazaljke neka samo rade svoj posao, vreme postoji da se iskoristi a ne da proleti!

Sastojci:

Za marinadu:

  • 400ml kiselog mleka
  • 3 kašičice mlevenog čilija
  • 3 kašičice soli
  • 3 čena belog luka
  • 1 kašičica mlevenog đumbira
  • 3 jaja
  • 500g iskoštenih pilećih batačića

Za poh:

  • 200g brašna
  • 100g kukuruznog skroba
  • 2 kašičice mlevenog čilija
  • 1 kašičica belog luka u prahu
  • 2 kašičice mlevenog korijandera
  • 2 kašičice praška za pecivo
  • 1 kašičica bibera
  • 2 kašičice soli
  • 1l Dijamant ulja za prženje

Za služenje:

Ocenite članak
[Ukupno: 6 Prosečno: 4.3]