Sveti Nikola – Kad se slavi Deda Mraz

Sveti Nikola – Kad se slavi Deda Mraz

Sveti Nikola – Kad se slavi Deda Mraz

Za prošli Nikoljdan, pripremili smo vam detaljan CV Svetog Nikole, arhiehiskopa Mire Likijske iz III i IV veka. Obrnula se Zemlja oko Sunca, svašta ste preturili preko glave tokom 2018. sigurni smo, i svaka informacija iz našeg teksta je odavno iščilila. Zato nije zgoreg da obnovite znanje a mi ćemo danas da vam serviramo sveže i nove zanimljivosti, usko vezane za slavu koju pola Srbije slavi, dok druga polovina ide u goste.

Ovog puta, zagrebali smo malo temu veze između Deda Mraza i Svetog Nikole.

Santa Claus, Kris Kringle, Sinterklaas, Father Christmas, Sveti Nikola i Božić Bata, samo su neke varijante imena ovog sveca, inače pasioniranog zaštitnika onih najdragocenijih među nama – dece. Povezivanje dečice sa ovim svecem potiče iz zapadne hrišćanske kulture.

U fokusu su dobri primerci najmlađih, oni koji su svojim ponašanjem zaslužili poklone dragog čikice.

A kako on to izgleda?

Uglavnom svuda kao veseli starčić, sa gustom bradom, ponekad i naočarima, u crvenom odelu sa belim vunenim obrubima, kožnim čizmama i debelim crnim kaišem sa zlatnom šnalom. Naravno, neizostavna je i velika torba, u stvari više džak, u kojem se nalaze sve one toliko željene i sanjane igračke i knjige, pa i poneko štene.

Baš ovakav Deda Mraz nastao je u Americi i Kanadi u XIX veku, pod uticajem poeme Poseta Svetog Nikole (A Visit from St. Nicholas) koja je bila ilustrovana karikaturama čuvenog Tomasa Nasta.

Popularna kultura je dalje oblikovala lik Deda Mraza i on je danas ponosni Laponac koji živi tamo negde sa svojom Baba Martom i čitavom vojskom patuljaka i vilenjaka koji su zaposleni u fabrici poklona. Ispred kuće je uredno parkirana špediterska flota u vidu sanki koje vuku irvasi, među kojima je i čuveni Rudolf sa crvenim nosem.

U špajzu dobrog deke nalazi se i poprilična količina uglja, namenjena deci koja nisu ama baš ništa slušala cele godine.

Kažemo, to je tako danas.

A nekad je kod nas ”harao” Božić Bata, za koga se vezivao običaj da se uoči Nikoljdana 19. decembra ili za Božić, siromašnoj deci ostavljaju novčići i slatkiši u čizmama ili čarapama ostavljene pored prozora ili ognjišta.

Nošnja mu je bila u etno stilu: šubara, gunj, čakšire, vunene čarape, opanci…

Nažalost, slika i ilustracija nemamo a postoje samo pisani tragovi koji ga ne baš detaljno opisuju. Tako on ima tamnu šubaru i kožni gunj (ogrtač), a na ramenu jutani džak, pun raznih poklona: drvenih igračaka, suvih šljiva, oraha, pletenih prsluka, vunenih kapa i rukavica… Božić Batu bi uvek glumio domaćin, tj. najstariji u porodici. Adekvatno bi se kostimirao i dolazio spolja, kroz sneg, truptao i „batao“ (izgubljeni glagol u srpskom jeziku od kog dolazi njegovo ime) ispred ulaza u kuću stresajući tako sneg sa nogu, dok su deca netremice zurila ka vratima iščekujući njegovu pojavu. Po završetku II Svetskog rata diskretno je „zamenjen“ goreopisanom figurom Deda Mraza.

“Božić, Božić, štapom bata,
Nosi kitu zlata,
Ima dugu belu bradu,
Da pozlati vrata,
I oboja poboja
I svu kuću do krova.”

Božić Bata dolazi u goste u vreme posta a čest je bio slučaj da donosi poklone baš na dan Sv. Nikole tj. danas. Tako da, trk do najbliže prodavnice igračaka, ili još bolje, do knjižare pa da se i mali gosti i domaćini večeras raduju.
A kako je vreme posta, vodite računa da ne sme biti neumerenosti, pokloni su skromni i simbolični.

Ukoliko želite da ispoštujete običaje kojima su se veselili vaši deda i prababa, tokom noći, dok deca spavaju, Sveti Nikola (tj. vi) će im ostaviti darove u cipeli ili pored prozora. A deca neka očiste svoje cipele i stave ih blizu kreveta kako bi se ujutru odmah obradovala poklonima.

A da za slavu ne bude dosadno, pored jurnjave oko namirnica i pića, odvojite malo vremena da zasadite i Božično žito koje se baš na dan Svetog Nikole sadi, kako bi do Božića bilo gusto i zeleno i tako najavilo plodnu i srećnu godinu koja je pred nama.

Na jugu Srbije tradicionalno se na ovaj dan prave šareni kolači u obliku ptice. Zajedno sa pogačom i vinom odnose se u crkvu na osveštenje molitvom i vinom. Nakon toga, služe se gostima, a pre svih deci.

Slavsku trpezu ste sigurno već osmislili i sproveli u stvarnost, tu vam se nećemo mešati. Dozvolite samo ovako, s nogu, da predložimo jednu izuzetno laku za pripremu a neverovatno ukusnu salatu kojom ćete obogatiti svoju kolekciju za izradu zahtevnih i tradicionalnih jela na stolu.

I budite dobri, od poklona u vidu uglja niko nikad vajde nije imao.

Srećna slava i živela deca!

Slavska šarena i laka salata

Priprema

Izrendati oba kupusa i šargarepu. Pomešati u velikoj činiji i dodati seckani peršun. Za to vreme pomešajte veliku kašiku meda sa još većom senfa, dodajte odokativno majonez tako da se lako umeša u homogenu masu. Sipajte preko šareni biber iz mlina i fino “utopite” celu salatu u ovaj bogovski preliv. Ukrasite peršunom, stavite karmin ili popravite kravatu i trk do vrata, stižu prvi gosti.

Sastojci

Ocenite članak
[Ukupno: 7 Prosečno: 3]