Doručak se vraća kući, poželimo mu Dobro jutro

Doručak se vraća kući, poželimo mu Dobro jutro

Doručak se vraća kući, poželimo mu Dobro jutro

Hajde, na noge lagane!

Poljubac umesto alarma, omiljena pesma „do daske“ umesto kafe, Dobro jutro margarin, klizanje vašeg psića po parketu, razbacane cipelice, plastelin po trpezarijskom stolu i mrežica za hvatanje nestašnih osmeha – to je sve što vam treba za jutro kome ni parking kazna, ni maratonski dosadni sastanci, ni jedinica na pismenom ne mogu ama baš ništa.

Znamo, lako je reći tako nešto. Ali, kako odoleti stresu? Tako je lako sočno opsovati, ne propustiti kola da se uključe, pustiti baku da sama tegli cegere na treći sprat jer zaboga, rintali ste ceo dan ili prevrnuti očima na smotanog kolegu. Zaista, ništa lakše.

Sve je više bahatih ljudi, sve je manje empatije. Mladi ne ustaju u prevozu starijima i trudnicama, iskaljuju se na profesorima, kolege ogovaraju jedni druge, ispred svakog šaltera u Srbiji tinja tihi rat oko redosleda, a udružene komšije godinama nisu zasadile drvo ispred zgrade (kao što se nekada radilo). U stvari, kad bolje razmislimo, koncept udruženog komšiluka je prosto iščilio. I generalno, sve vrste udruživanja, zajedničkog jačanja i akcije nekako su nestale.

Kažu da je sve do kućnog vaspitanja. Bolje rečeno, nedostatka istog.

Nekada su se fini ljudi kalili još od malih nogu i uglavnom uz jelo. Za slabu ocenu i nestašluk korilo se za ručkom, kada se porodica okupljala i pretresala glavne tačke. Danas mama radi do 6, tata do 8, sestra je u školi do 4 pa juri na klavir, sa klavira na francuski… Mlađi deran je u vrtiću do 5 a onda ga baka uzima i sa njim juri na Malac genijalac ili šah ili jahanje ili šta-god-da-je-u-trendu. Jede se s nogu, po pekarama, lažnim tetama, bakama i ostalim ekspres restoranima. Sami ili u najboljem slučaju u društvu kolege ili drugara iz klupe.

Tako mora, reći ćete vi. Ne sporimo, ritam je zaista ubitačan, niko mu nije umakao i cenu svi plaćamo. Ponajviše porodica.

Baš zato je vreme za malu porodičnu revoluciju!

U inat radnom vremenu, obavezama u školi i vanškolskim aktivnostima, u inat dugom i zgužvanom putovanju do posla, neplaćenom (pa čak i necenjenom) prekovremenom, u inat svemu onome što nas razdvaja i udaljuje – revoluciju započinjemo zorom i to za trpezarijskim stolom.

Dobro jutro margarin osetio je u vazduhu da stiže vreme za promene. Štaviše, svi smo nekako osetili da dolazi novo vreme – u stvari, da se vraćaju stari, dobri dani kada sedimo lakat uz lakat za stolom, guramo se i smejemo. Zajedno i složni (ok, ovo poslednje uzmite sa rezervom, jer čemu služi porodica ako ne da podbada i zadirkuje?), baš kako i treba da bude.

Zato smo se i promenili, da sveži i puni neke nove energije dočekamo veliki povratak doručka kući. Povratak porodice, ljubavi, sloge, zajedničkog obedovanja i lepog vaspitanja.

Posle skoro 40 godina, vaš i naš omiljeni Dobro jutro margarin od sada je u pakovanju koje će vaša deca pamtiti kao sastavni deo detinjstva. Baš kao što je nas u zrele godine ispratila okrugla kutijica.

U korak sa vremenom, ali sa toplom emocijom, nova četvrtasta ambalaža prkosi svojim godinama, donoseći inovativni sistem koji čuva svežinu i kvalitet spakovan unutra sa puno ljubavi.

Zato, kada spazite novi Dobro jutro na policama, znajte da je kucnuo čas za velike promene. Znajte da je došlo vreme da se za zajednički trenutak sa svojom porodicom treba izboriti, pokazati zube i ostati istrajan u nameri da svaki dan započnete u društvu osobe koju ste birali za životnog partnera (u dobru i zlu, ne zaboravite to nikada) i vašim zlatnim mališanima.

Kada dan počne zvonkim smehom, smotanom gužvom, isprskanim kupatilom, mirisom iskipelog mleka, zlatnim prepečenim hlebom sa Dobro jutrom, maminim džemom, lavežom, muzikom, svađom, ponekom suzicom, rasparenim čarapama, čupavim kosicama koje beže od četke kao đavo od krsta, vikom, drekom, poljupcima, golicanjem i mljackanjem – budite sigurni da ste najveći srećković na svetu. Znajte da ste bogatiji od milionera i da može da se desi bukvalno bilo šta kada pređete prag svog doma – vas to neće pomeriti. Vi imate svoju malu tvrđavu, nestašne vojnike jedno drugom do uva, prelepu princezu, hrabrog kralja i blentavog dvorskog psa. I znate da kad se uveče vratite sa bojišta, uvek vas čeka topli zagrljaj, skakanje po glavi i nesnosan lavež veselja. I naravno, jedan prepečeni hleb koji je svima promakao i ostao zaglavljen u tosteru, i jedva čeka sastanak sa Dobro jutro margarinom. Čisto da se nešto pregrize dok večera ne bude gotova.

A uveče, dok ne verujete da je oko vas zaista tišina i pijuckate vino sa svojom životnom ljubavi, priznajte ipak da negde duboko, duboko u svom ispunjem srcu – vi jedva čekate da se ujutro patuljci lansiraju vama u krevet, pravo u rebra. Jer znate šta sledi… Doručak, koji se nakon dugo skitanja vratio kući.

Topli i mirisni hleb, Dobro jutro nova kutijica koja samo šeta od ruke do ruke, kafa u dečijoj šoljici („ne budi cepidlaka, tu sam prvo dohvatila“), džem na sveže opeglanoj suknji, slatke rotkvice, miris kakao napitka u kojima klinci prave balončiće (o, kako vam dođe da isto to i vi uradite sa svojom kafom ali, setite se svoje uloge i kobajagi ih strogo opomenete), zveckanje tanjira, glava psića oslonjena na vaša kolena i molećivi i bolećivi pogled za Oskara…

Muk. Smeh. Durenje. Sve po redu i kako Bog zapoveda.

Dobro jutro margarin i mi, Njegovom Veličanstvu Doručku želimo srećan povratak u porodično gnezdo i da nas obogati za još pregršt ovakvih veselih jutara, pa makar se fleka od malina iz džema ne skine sa skupe svile.

Nastavljamo tradiciju! Živela porodica!

Ocenite članak
[Ukupno: 26 Prosečno: 4.3]