Dobro jutro, projo, gde si bila ti do sad?

Dobro jutro, projo, gde si bila ti do sad?

Dobro jutro, projo, gde si bila ti do sad?

Obraćamo se svima vama što ujutro oko 15 do 9 stojite u redu lokalne pekare i mislite se da li rol viršlu ili slanu kiflu ili možda onako muški, da probate da savladate burek našte srca… Znamo koliko vam je dosta brzih doručaka i znamo da ste probali svašta da izbegnete to. I musli, i da ustanete ranije, i smoothie sa ćoška (posebno se “rado” sećate onih pokušaja da doručkujete brokoli, limun i još koješta drugo u istom)… I, ništa. Opet se svako jutro nalazite licem u lice sa brdom testa i podosta nekih emulgatora, šećera, stabilizatora, produživača svežine.

I ponovo je možda prvi zalogaj zanosan, jer vrući kroasan je ipak vrući kroasan. Drugi je ok, a već treći vam liči na karton dok je poslednji obavezno najava neke nedefinisane muke, u stvari pre neke težine u stomaku i nekako tek tada shvatite da vam se ipak još uvek spava. Jogurt malo pomogne ali je u sukobu sa kafom koju ćete sigurno popiti čim stignete, tako da je kod vas nekako uvek bitka.

A kamo oni jutarnji obedi koje je pripremala mama pred školu, kamo one uredno i dirljivo spakovane užine? Kako to da ste odrasli i sada vi nekome morate da spremate užinu, a da niste to ni primetili? I da li vam je sada malo jasnije kako je to živela vaša mama, jedući ostatke vašeg doručka ili čekajući u redu za dve pogačice pred posao? Gde god da je, znamo da joj nije drago da njeno ljubimče trpa u sebe okrajak od nečijeg sendviča, podgrejanu rol viršlu ili još gore, samo kafu na prazan stomak. Uvek je govorila da je doručak važan i da nema mrdanja od stola (hej, od stola – a ne trotoara ili lifta gde obično u tri zalogaja završite najvažniji obrok dana!) dok se ne pojede barem ¾ i ne popije cela šolja mleka sa medom koje ni-sami-ne-znamo-kada stigne da ugreje i iznese, sveže našminkana, sa sređenom frizurom i obučena za posao.

A znate šta bi jako volela vaša mama?

Mislimo – pored toga da doručkujete zdravo, raznovrsno i kvalitetno.

Vaša mama bi najviše volela da uživate u buđenju novog dana. Da cvrkućete, zviždućete i prosto letite po kući, dok sasvim nehajno i onako usput obavljate sve te visinske pripreme za još jedan dnevni vorteks. Ona bi volela da je prvi zalogaj simfonija ukusa i mirisa, da vas prožme celim telom neko blaženstvo i uživanje i da možete da žvaćete polako, bez žurbe – jer, realno, pet minuta stvarno uvek možete da nađete i posvetite ih samo vašim nepcima.

Mama bi volela da taj zalogaj zalijete i nekom tekućinom koja vam prija, recimo kakaom. Ma, ko kaže da smo matori za to čokoladno mleko? Pa eno ih Francuzi, svako jutro tope štanglu crne čokolade u vrućem mleku, piju to iz nekakvih šolja (bez drške i iz kojih biste vi jeli supu, recimo) i niko im ne kaže da su infantilni.

Zato, ne berite brigu o tome. Više se vi brinite kako da se organizujete da vam doručak ne bude okidač za čir, holesterol ili trigliceride. Mi, naravno, imamo neki predlog a vi vidite da li ćete da prihvatite savet ili vas ponovo možemo naći u 15 do 9 u pekari na uglu.

Naš predlog podrazumeva potrošenih u vrh glave 10ak minuta uveče.

Američki Indijanci su koristili samleveni kukuruz hiljadama godina. Mi na Balkanu, tu privilegiju imamo tek od XVII veka dok je ostatak Evrope u kukuruzu uživao možda dvestotinjak godina više od nas. Tako da, ako krenete nekom strancu u sred Skadarlije da se kunete da je proja još jedan srpski izum, zaustavite se i umesto Srba, spomenite ipak Čiroki, Čikasa, Čokta i Krik indijance.

Naravno, svaki narod i svako vreme je kukuruzni hleb prilagođavao sebi i okolnostima, pa baš originalna, starinska proja pomalo i jeste naš izum. Jednostavna je, brza za pripremu i ne zahteva puno sastojaka jer je ipak to bilo sirotinjsko jelo. Posvetite joj se uveče a ujutro uživajte za svojim stolom, kao čovek – bez potrebe da tostirate hleb, vadite sve iz frižidera za sendviče ili seckate voće za musli…

Dovoljni su jedan nož i gladna usta.

Proju isecite, podelite svim ukućanima, smotajte bose noge u kraj pidžame i posvetite sebi, svojoj porodici, svojim nepcima i celom telu tih prokletih pet minuta! Jer ako to nemate, onda dođavola sve, šta možete očekivati od tog dana i od života uopšte?!

P.S.

A u pekaru vikendom, na vruć burek, pa da cela kuća zamiriše! Tako može i to je ok.

Hajde, odlepite se od telefona ili kompjutera i trk u kuhinju. Ujutro ćete nam biti zahvalni, verujte.

Ime mu je proja i drži svežinu i bez onih turbo, mega i ultra poboljšivača ukusa. Tajna ovog drevnog hleba je ujedno i njegova najveća snaga – kukuruz!

Dobro jutro proja

Priprema

Umutiti jaja i dodati mrvicu vode i polovinu pripremljenog ulja. Posoliti. U jednoj činiji pomešati belo brašno, kukuruzni griz i prašak za pecivo. U to uliti umućena jaja i mešati žestoko kako bi sve gromuljice nestale. Po osećaju i u odnosu na žitkost mase, dodati ulja i vode u smesu. Masa mora biti glatka i prilično žitka ali nikako tečna ili jako gusta. Mora da se razliva kao med po plehu.

Pleh obavezno premazati margarinom i uliti masu.

Peći prvo na 200 stepeni pa smanjiti na 180, sve dok korica ne porumeni i kuća ne zamiriše kao nekad. Onda, kad izvadite vrelu proju iz rerne, premažite celu gornju površinu Dobro jutro light margarinom, kako bi vam proja ostala sočna i mekana što duže.

Jesti malo vruće uveče a sveže ujutro. Poneti malo za gric i na poslu a deci spakovati kao užinu. Ponoviti barem jednom nedeljno!

Sastojci

Ocenite članak
[Ukupno: 2 Prosečno: 5]