Ćuti i jedi! – Dobro jutro omlet mafini

Ćuti i jedi! – Dobro jutro omlet mafini

Ćuti i jedi! – Dobro jutro omlet mafini

„Opet jaja?!“

„Da, dušo, jaja su zdrava, mami jednostavna za pripremu i baš mi je žao što ste se smorili od jaja na oko, kajgane, rovitih, poširanih i kuvanih jaja! Ja da smišljam neke kerefeke u 10 uveče ili 7 ujutro – na pamet mi ne pada! Sedi, ćuti i jedi!“

Jao si ga vama ako vas čuju mame iz parka, borci za dečija prava ili ona uobražena komšinica što najbolje sve zna a njena mala hoda od petog a sama čita knjige od osmog meseca. I to sve dok gricka čips od kelja i pije pirinčano mleko sa malo stevije.

Jedna naša draga saradnica je još davne 2005. godine rekla veliku istinu, kada je dovela malo-je-reći-nestašnog sina kod nas u kancelariju pa ga grdila jer je već treći put nešto slomio, oborio, prolio… Pamtimo dobro svi njene reči (nakon što je viknula na malog a on joj rekao da nema prava da viče jer on ima svoja prava):

„Na nos će nam izaći dečija prava, videćete!“

Odmah da se razumemo, da ne bude nekog nesporazuma i milionskih tužbi. Dečija prava su zakon i naravno da svi do jednog smatramo da su svetinja i da se ne smeju kršiti. Jer, od dece ne postoji niko važniji.

Mi smo mislili više na ono što se u stara dobra vremena nazivalo besom a danas je nekako zalutalo u dečija prava. A u stvari je čista razmaženost.

Da li je loša majka ona koja dete u školu pošalje sa jabukom, dva komada Sava hleba i malo šunke između, umesto da kupi tost, iseče mu ivice jer „mamino zlato ne voli koricu“, obigra pola grada da nađe pečenicu kakvu njen mezimac voli i obavezno kupi one pucketave bombonice ali samo u plavoj boji jer je „žuta za kretene“?  Ili ništa ne valja ona koja ne želi da se bavi potpisivanjem peticije da se promene nove zavese u učionici jer su „sumorne“? A koju, da budemo sasvim iskreni, smaraju Viber grupe roditelja koji ulaze u sitna crevca oko potpuno nevažnih stvari… A šta je sa onom majkom koja ne skače da reaguje na veliku svetsku nepravdu, kada se deca posvađaju oko ljuljaške pa njeno izvisi za istu? Ili ova naša, s početka teksta, koja se paralelno sprema za posao, priprema doručak, šalje mail, oblači decu, šeta psa i onda kad deca izvoljevaju, umesto da lepo ukrasi sendvič u obliku brodića (što je i više nego ok kada se ima vremena), ona hladno kaže toj zlatnoj deci da ćute i jedu?

Gde su ona vremena kad su se učitelji žalili roditeljima na decu dok se sada roditelji žale na učitelja? Zašto dozvoljavamo da nam se obraćaju strogim tonom, često zapovedničkim i još češće bez pardona dok razgovaramo sa prijateljicom na ulici? Koliko puta su naše majke kuvale dva ručka jer mlađi ne voli boraniju a stariji meso? Nikad, zar ne? Bilo je i tada onog ćuti i jedi, ali to nikako nije zvučalo kao vređanje i nipodaštavanje dece. Naprotiv, učili su nas tako šta je red, da se kugla ne vrti samo zbog nas i da treba poštovati tuđi trud.

Isto i za igračke. Sve naopako danas. Ranije su se igračke dobijale za rođendan, novu godinu i kraj škole. I izvoli pa maštaj o toj lutki ili onom autiću na baterije od jula do decembra, ništa ti neće škoditi. Naprotiv, kada svane taj dan da najzad i dobiješ tu toliko željenu i sanjanu igračku, šansi nema da ćeš je se zasititi za pola sata a zatim i zaboraviti. Da ne pričamo o tome da su dečije sobe bile pogodne za život, da nije svaki čas pretila da se obruši neka od planina igračaka i da su deca sama spremala svoju sobu.

Pa onda zajedničke večere. Kada stariji pričaju a deca odgovaraju na pitanja ili čekaju svoj red da i ona pitaju nešto. Iz tanjira se jelo sve do poslednje mrvice a primedbe na izbor jelovnika su jednostavno bile odbijane jednim pogledom ispod obrva.

Deca su bila zdravija, poslušnija, slatkiši nisu bili zabranjeni jer su bili jednom dnevno nagrada za dobro pojeden obrok a roditelji su bili realniji po pitanju očekivanja kako će spoljni svet prihvatiti njihovu decu.

I svi srećni.

Pošto mi ipak živimo u današnje vreme i pomalo smo kao roditelji koje ovde zdušno kritikujemo, evo kompromisa. Deci su dosadila jaja? Nije problem, evo jednog zanimljivog recepta.

E sad, ako neće ni to da jedu, onda ipak probajte sa ćuti i jedi!

Dobro jutro omlet (iliti ćuti i jedi) mafini

Priprema

U toplo mleko sipajte istopljenu veliku kašiku margarina. Pomešajte dok se ne sjedini. Umutite dobro jaja pa i to dodajte u smesu koju ćete pošteno mešati dok ne nestanu sve gromuljice. Čašom oblikujte krug od tost hleba, u širini modle za pečenje mafina. Ubacite u margarinom podmazan pleh, krug po krug, u svaku modlu a zatim preko toga bogato stavite rendani kačkavalj. Preko sira sipajte omlet smesu do vrha. Prepržite iseckanu slaninicu na malo margarina i hrskave komadiće pobacajte po „mafinima“. Sve zajedno ubacite u rernu i pecite prvo na 200 a zatim na 180 stepeni, dok se masa malkice ne podigne iz modle i postane zlatno rumena.

Prijatno, ćuti i jedi!

Sastojci

Ocenite članak
[Ukupno: 15 Prosečno: 3.5]