Bolest današnjice – Insulinska rezistencija

Bolest današnjice – Insulinska rezistencija

Danas, mnogo češće nego u ranijim godinama govorimo o problemu insulinske rezistencije.

On je posledica prekomernog unosa hrane u organizam, naročito ugljenih hidrata sa visokim glikemijskim indeksom (rafinisani proizvodi od žitarica, krompir, šećer), koji brzo podižu nivo šećera u krvi.

Ako je nivo šećera u krvi dugotrajno visok, i nivo insulina u krvi će biti dugotrajno visok. Insulin će stalno stimulisati receptore ćelija. Ćelije će vremenom pokušati da se „brane“ tako što će ili smanjiti broj insulinskih receprtora ili će receptori postajati manje osetljivi. Možemo reći da ćelije ne čuju „kucanje“ insulina (postaju otporne). Ovo dovodi do tzv. insulinske rezistencije.

Postojanje insulinske rezistencije sprečava da insulin ostvari svoje dejstvo pa je koncentracija glukoze, odnosno šećera u krvi povišena. Za organizam je ovo nedopustivo pa povećava lučenje insulina. Stvara se začarani krug.
Kada možemo da posumnjamo da neko ima insulinsku rezistenciju?

To su obično:

  • gojazne osobe sa BMI › 25 (body mas index)
  • muškarci sa obimom struka 102 cm i žene sa obimom struka 89 cm
  • osobe preko 40 godina
  • osobe koje imaju bliske članove porodice koji boluju od dijabetesa tipa II, visokog krvnog pritiska ili ateroskleroze,
  • osobe koje imaju gestacioni dijabetes
  • osobe koje imaju visoki krvni pritisak, visok nivo triglicerida, nizak nivo HDL holesterola
  • osobe koje imaju policistične jajnike
  • osobe koje imaju acanthosis nigricans

Bolest današnjice - Insulinska rezistencija

Kako nastaje insulinska rezistencija?
U nastanku insulinske rezistencije značajno mesto ima genetska predispozicija ali i uzimanje nekih lekova. Insulinska rezistencija javlja se kao deo metaboličkog sindroma, trudonće, gojaznosti, stresa kao i teških bolesti.

Insulinska rezistencija ponekad godinama prethodi razvoju dijabetesa tipa II. Kod pojedinaca koji će kasnije razviti dijabetes tipa II nivo glukoze i insulina su normalni mnogo godina, a onda u jednom trenutku dolazi do razvoja insulinske rezistencije. Dolazi i do poremećaja metabolizma masti s povišenjem nivoa triglicerida i, snižavanjem nivoa „dobrog“ ili protektivnog HDL holesterola. Posledice ovog procesa su razvoj masne jetre, ateroskleroza kao i čitav niz kardiovaskularnih bolesti. Insulin u višku ima i direktno štetno dejstvo na ćelije zida krvnih sudova, dovodi do poremećaja ravnoteže između procesa zgrušavanja krvi i procesa razgradnje tromba, povećana je sklonost ka trombozi.
Sindrom policističnih jajnika je vrlo česta bolest žena se u direktoj vezi sa insulinskom rezistencijom. Karakterišu ga prisustvo cističnih folikula u kori jajnika, menstrualni ciklusi bez ovulacije, neplodnost, pojačana dlakavost, opadanje kose, pojava akni. Jedan od najčešćih uzroka za razvoj ovog sindroma je i visok nivo insulina, što uslovljava previsok nivo polnih hormona, posebno estrogena. U ovakvoj hormonskoj „atmosveri“ poremećen je regularan rast folikula, sazrevanje jajnih ćelija i sazrevanje endometrijuma materice.
Nasuprot ovome, kod muškaraca kod kojih je razvijena insulinska rezistencija i postoji hiperinsulinemija, reproduktivne abnormalnosti se ne sreću.

Da li se insulinska rezistencija teško dijagnostikuje

Ne. Ipak, posebna pažnja obraća se na osobe koje imaju faktore rizika za razvoj insulinske rezistencije.

Dijagnostikovanje insulinske rezistencije je lakše postaviti ukoliko su prisutna tri od četiri parametara:
• povišeni trigliceridi u krvi
• nizak HDL holesterol
• krvni pritisak viši od 130/85mmHg,
• povišene vrednosti glukoza u krvi

Bolest današnjice - Insulinska rezistencija (3)

Kakva se leči?

Terapija obuhvata: promenu načina života i primenu lekova.
Promena načina života pre svega odnosi se na promenu načina ishrane i povećanje fizičke aktivnosti.
Iz ishrane treba izbaciti ugljene hidrate sa visokim glikemijskim indeksom (nerafinisani šećeri, beli hleb, proizvodi od kukuruza i krompira: pire krompir, čips, pomfrit). U svakodnevni jelovnik uvrstiti hranu bogatu vlaknima (integralni pirinač, intrgralne žitarice) i nezrnasto povrće (brokoli, boranija, blitva, šargarepa i zeleniš).

Bolest današnjice - Insulinska rezistencija (2)

Rezultati nekoliko studija ukazuju da sniženje telesne težine i fizička aktivnost povećavaju osetljivost ćelija na insulin.

Medikamentozna terapija podrazumeva upotrebu lekova.
Metformin pripada grupi lekova koji se koriste za lečenje dijabetesa. Deluje tako što s jedne strane spečava jetru da otpušta glukozu u krv, a sa druge strane povećava osetljivost mišića i masnih ćelija na insulin. Glukoza lakše ulazi u ćelije što dovodi do pada njenog nivoa u krvi. Kada je nivo glukoze u krvi niži i potrebe za insulinom su manje pa je i lučenje smanjeno. Kao rezultat ovog dvostrukog dejstva metformina nivo i insulina i glukoze u krvi se smanjuju.

Akarboza deluje tako što smanjuje resorpciju glukoze u crevima i na taj način je potrebno manje insulina posle obroka.

Tiazolidindioni (pioglitazon i rosiglitazon) povećavaju osetljivost na insulin, odnosno pojačavaju delovanje insulina dovodeći do poboljšanja preuzimanja glukoze prvenstveno na nivou masnog tkiva, mišića i jetre.
Medikamentozna terapija i promena načina života odlažu razvoj dijabetesa kod osoba sa insulinskom rezistencijom. Buduće studije bi trebalo da pokažu za koji vremenski period se nastanak dijabetesa odlaže kao i da pokažu u kojoj meri je neophodna primena lekova u lečenju insulinske rezistencije uzimajući u obzir pozitivne efekte koji nastaju usled promena u načinu ishrane i povećanja fizičke aktivnosti.

Ocenite članak
[Ukupno: 39 Prosečno: 3.2]