Planinska idila na stolu – dobri, stari kačamak

Starinski planinski kačamak (sa slaninicom)

Istina je da je ova zima prilično ćudljiva, već dugo čekate priliku da obujete nove čizme za ljutu zimu, sibirsku čak, a nikako da se ta prilika ukaže. Još kada vidite sve te mlade koji i dalje nose kratke čarape i viri im ceo gležanj (moda, šta li je?), jasno vam je da od vašeg zimskog šika ove godine nema ništa.

Nemojte da vas zavara sunce, ipak jeste kalendarska zima i shodno tome treba servirati i trpezu. Sve te salate koje jedete sa paradajzom, krastavcem i zelenom salatom, samo su varka za vaše telo. Priroda je sve regulisala tako da čovek ne mora mnogo da razbija glavu šta će kada jesti. Tako je barem bilo a onda su svoje prste umešale velike samoposluge koje vas u sred februara mame svežim jagoama, kad im vreme nije. Nije ni čudo onda što lutamo od rafa do rafa, od recepta do recepta.

Uspeli su da zbune i naš um i metabolizam svim tim konzerviranim namirnicama, vansezonskim voćem i povrćem a u stvari, samo treba da oslušnemo i poslušamo prirodu jer od nje niko ne zna bolje.

Dozvolili smo sebi da zaboravimo sve one darove prirode koje su koristili naši preci kao deo svakodnevne ishrane u zimsko doba i zahvaljujući kojima su održavali dobro zdravlje.

Metabolizam nam se zimi usporava, bilo vreme za vaše šik čizmice ili ne, dani su kraći, sunca je manje a sve to itekako utiče na naš elan i raspoloženje. Tromiji smo a da bismo se zagrejali, koristimo energiju i to najviše onu koju dobijamo od hrane koju unosimo.

Pad energije je vrlo česta pojava zimi, pogotovo kada ulazimo i izlazimo iz zagrejane prostorije na hodnik, pa na ulicu, pa u pregrejan taksi ili kod komšinice koja drži otvoren prozor non stop. Česte promene temperature teraju naše telo da se bori sa tim nepravilnostima i reguliše ih.

Kako bi vama bilo ugodno. Zato je lepo da s vremena na vreme počastite tog vrednog radnika, tog neumornog regulatora – vaš organizam.

Nema ništa bolje od ugljenih hidrata – za podizanje energije pa i dobrog raspoloženja. Znamo, znamo, svi su se sada okrenuli protiv njih ali, u razumnoj količini, ugljeni hidrati vam mogu samo dobro učiniti. Isto i jaka, umereno ali bogato začinjena kao i masna hrana, pa neka ospu paljbu po nama svi ovi što vam tvrde da je, uz tri bele smrti (šećer, brašno i so), masna hrana najpogubnija.

Pitajte naše pretke. Tajna je samo u umerenosti i adekvatnoj prehrani. Dakle, zimi jedemo namirnice kao što su bundeva, čičoka, dajkon rotkva, klice, heljda, ren i citrusno voće. Naravno i meso, kupus, pasulj… Ništa jagode, ništa salatice. To se jede, što bi rekla većina baka, onako – obaška.

Zimska hrana mora biti jača i kaloričnija.

 dobri, stari kačamak sa slaninicom

dobri, stari kačamak sa slaninicom

Upravo zbog toga, danas vam donosimo jedan stari recept iz planinskih delova, gde je trebalo pregurati dan na velikoj nadmorskoj visini i uz veoma niske temperature. Ukoliko vas čeka ili ste tek završili jako naporan dan, probajte naš starinski kačamak, koji će vam okrepiti telo i dušu ali i vratiti vas u neko davno doba kada su stvari bile mnogo jasnije i jednostavnije. Neko bi rekao – i lepše.

Recept: Starinski planinski kačamak (sa slaninicom)

Priprema

U šerpu sipajte pola vode, pola mleko. Posolite i stavite na vatru. Kada se uskomeša, tj. pristojno zagreje ali ne proključa, smanjite vatru na tiho i dodajte polako kukuruzni griz. Idealno bi bilo prosejavati ga i nakon svakog sloja, promešati. Dakle, sipajte polako po površini griz, tako da prekrije tankim slojem mleko i vodu. Kada ga pospete po celoj površini, to je manje više jedna velika kašika – promešajte. Ponavljajte sve dok ne procenite da se sipali griza toliko da je razmera 1 prema 3 u odnosu na vodu i mleko.

Lagano mešajte (najbolje drvenom varjačom i da krugove prvite u obliku osmice, ne pitajte zašto, čuli smo od dve bake i jednog deke da je tako najbolje) dok se kaša ne zgusne. Vodite računa da se ipak ne zgusne brzo i puno, idealno je da na samom obodu šerpe, pri vrhu, ostane malo ređa smesa.

Pri hlađenju će se i to zgusnuti, ne brinite.

Pred sam kraj, ubacite prženu slaninicu koju ste ovako pripremili: isečenu na kockice, ubacite u vrelo ulje i mešajte dok se na njoj ne stvori hrskavi sloj.

Slaninicu sipajte u kašu koju mešate, lagano, deo po deo. Umešajte zajedno i sklinite sa vatre. Brzo sipajte u tanjire kako bi se u njima oformio tanki sloj po površini kačamaka, pri hlađenju. Ostatkom ulja iz tiganja, u kome je ostao zarobljen ukus slaninice pri susretu sa vrelom vatrom, prelijte svaku porciju. Na svaki tanjir ne više od jedne kašičice na vrh.

Servirajte sa mladim sirom, koji možete umesto kačamaka preliti ostatkom ulja.

Uživajte, pauzirajte savest koja ipak preteruje i osetite kako se snaga vraća i vaše telo.

Zima, zima, e pa šta je?

Sastojci

Ocenite članak
[Ukupno: 18 Prosečno: 3.9]