Sveti Nikola – od Turske do Laponije

Sveti Nikola – od Turske do Laponije

Ko je bio Sv. Nikola i zbog čega se slavi njegovo ime?

Da li znate ko je zapravo bio Sveti Nikola i kakav je bio njegov život? Evo malog podsećanja a i eventualne teme na slavi.

Nikola Mirlikijski živeo je između III i IV veka pre nove ere na teritoriji današnje Turske, u tadašnjoj Miri Likijskoj. Bio je sin jedinac a duhovnom životu ga je podučio stric Nikolaj, episkop Patarski. Zajedno su se i zamonašili u manastiru Novi Sion.

Nakon smrti roditelja, prodaje veliko imanje i sav novac deli sirotinji. Posle nekoliko godina koje je proveo kao sveštenik u rodnom gradu, odlučuje da se dušom i telom posveti molitvi te se povlači u samoću da provede ostatak života kao pustinjak. Barem je tako planirao.

Međutim, Bog je imao druge planove za Nikolu pa mu se javio u snu i rekao da ide po svetu i veliča njegovo ime. Nikola je pristao bez mnogo razmišljanja i tako je počela uzbudljiva priča o životu ovog sveca.

Brzo po odlasku među ljude postaje arhiepiskop. Za vreme Dioklecijana i Maksimijana, baš u vreme žestokog gonjenja hrišćana, Nikola je bio zatočen u njihovoj tamnici ali ni tada nije odustao od hrišćanstva već je molitvama i pripovedanjem olakšavao muke svojih sapatnika.

Na Prvom Vaseljenskom saboru u Nikeji dobio je crveni karton i isključenje jer je ošamario sveštenika Arija optuživši ga za jeres i da huli na Isusa propovedajući ljudima da je on čovek kao i svi ostali. Ponovo se Bog umešao i putem vizija, odabranim arhijerima otkrio je veliku nepravdu koja mu je učinjena i Nikola se vratio na sabor.

Još za vreme života je lečio bolesne svojim čudotvornim moćima, pomagao je svima u nesreći, siromaštvu ili nevolji. Bio je poznat kao čovek koji nikome ne odbija da pruži pomoć a njegovi savremenici su se kleli da mu je iz lica bukvalno isijavala neobična svetlost.

Sveti Nikola je svetitelj i čudotvorac. Putnici, moreplovci, ribari, trgovci, strelci, deca i učenici se redovno obraćaju baš njemu znajući da je njihov zaštitnik. U Srbiji je slava ovog sveca najčešća.

Nikola je umro u dubokoj starosti, pogotovo za to doba. Taj dan, 19. decembar po novom kalendaru, slavi se u čast njegovog života, čuda i dobrote kojima nas je zadužio.

A sada malo trivije.

Da li znate da su ostaci ovog sveca dospeli u italijanski grad Bari u XI veku i to zahvaljujući veštim gusarima koji su ih ukrali tokom pometnje u ratu između Turaka i Vizantije na tlu Male Azije. Lično Nikola se javio u snu jednom časnom svešteniku iz Barija, koji je tada bio pravoslavni grad, i izrazio želju da počiva na tom tlu.

Nekada ne baš tako davno, svaka lađa koja bi se našla na moru bi bacila sidro i sve do sutradan mirovala odajući tako poštu ovom svecu. Danas, u vreme surovog kapitalizma, retko koji gazda to dozvoli jer odmah računa koliki mu je to gubitak. Avaj, šta da se radi, u takvim vremenima živimo. Tu i tamo se brod zaustavi i miruje dok se mornari ne pomole svetitelji ali ima i ovih koji grabe silnim čvorovima po moru ne hajući za tradiciju jer je svaki minut jedna parica.

Zaštitnik je grada Amsterdama i država Grčke i Rusije.

Upravo on je Deda Mraz. A ta metamorfoza je nastala u XVIII veku u današnjem Njujorku. Lik koji vam se smeši sa Koka Kole delo je Tomasa Nasta, oca modernog stripa i koji ga je nacrtao prema opisu dečije pesmice iz 1823. godine. Tako da neki veruju i u to da Sveti Nikola danas živi u Laponiji, vozi sanke u koje su upregnuti irvasi i dalje vraća osmeh na dečija lica.

A evo i par običaja koje bi valjalo ispoštovati:

Na Nikoljdan se deca daruju orasima, jabukama i slatkišima. Na taj dan se sadi i božićno žito kako bi do Božića naraslo. U Vizantiji su se dugo na ovaj dan amnestirali zatvorenici a postoji i običaj da se svaki dug oprosti svome dužniku ili, ako već niste baš toliko velikodušni, da se na taj dan dug ne pominje.

Mi smo vam dužni jedan fantastičan recept za ovu posnu slavu, te naš dug uredno predajemo. Vi ste nam dužni utiske o vaših ruku dela koja pripremate ovaj dan.

 Sveti Nikola - od Turske do Laponije

Sveti Nikola - od Turske do Laponije

Srećna slava, domaćini!

Recept za Riblju paštetu

Jedina mana ovog recepta je što jako brzo plane sa stola. Pogotovo ako uz riblju paštetu servirate i prepečeni francuski hleb sa semenkama ili, ne daj bože, štapiće od povrća.

Tada se stvarno pozdravite sa nadom da će pašteta izdržati barem do sredine slave.

Sudbinu prazne činije na samom početku slavlja ćete izbeći ukoliko pažljivo preračunate koliko gostiju dolazi i koliko njih bi eventualno navalilo na paštetu. U nastavku je recept za 8 osoba a vi se onda dalje presabirajte.

Priprema:

Ribu skuvajte u vodi u koju ste dodali malo sirćeta, lovor i biber. Kada se ohladi, očistite je i isitnite meso.

U blender ubacite ribu i polako dolivajte ulje a zatim i majonez. Posolite i nastavite sa dodavanjem sastojaka. Paradajz, luk i kapare. Zatim i sok od limuna dok ne procenite da je dosta. Ukoliko vam smesa deluje suvkasto i nije kremasta, dodajte još majoneza, pre nego ulja ili vode. Na samom kraju, izblendirajte zeleniš i to ili potpuno ili da ostanu delići. Ukoliko se odlučite da ga integrišete sasvim u paštetu, možete na kraju iseckati jos vlašća na sitno i ubaciti kako bi ostao tako ceo jer je ostatak blendiran do neprepoznatljivosti. Isto važi za semenke. A podsećamo vas da smo predložili i šaku suvih šljiva ukoliko je vaš izbor ribe dimljeni šaran.

U principu, sa ovim receptom ne možete omašiti, kao ni sa izborom ribe. Bilo koju belu ribu da odaberete, pašteta će biti prste da poližete. Takođe, ukoliko ste skeptični po pitanju kuvane ribe, slobodno je ispecite u rerni sa lovorom i belim lukom i nastavite dalje po receptu.

Sakrijte je duboko u frižider od svojih ukućana i čuvajte dobro tu tajnu inače vas čekaju rumeni obrazi pred gostima kojima ste izneli jedva jednu zdelicu.

Sastojci:

  • 1 kg očišćene ribe (skuša ukoliko volite taj njen suvkasti i malo specifičan ukus, ili šaran, ako volite siguricu – mada i tu ima kvaka, uz dimljenog šarana dodajte i jednu šaku suvih šljiva)
  • ½ šolje Dijamant suncokretovog ulja
  • 3 kašike Dijamant light majoneza
  • Sveži vlašac
  • Sveži sremuš
  • 5 ili više čeri paradajza
  • Veći crveni luk
  • Sveži sok od dva limuna (lagano dodavati i uvek probati, zaustaviti se kada nepce kaže „dosta“)
  • Kašika kapara
  • Biber
  • Sirće
  • Lovor
  • Malo obične vode, po potrebi

Ocenite članak
[Ukupno: 20 Prosečno: 4]